Iz štampe je izašla publikacija posvećena istorijskom govoru Munire Subašić, predsjednice Udruženja „Majke enklava Srebrenica i Žepa“, održanom povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici. Publikaciju je objavila organizacija Žene u crnom iz Beograda, a govor je preveden na deset svetskih jezika, čime je njegova poruka učinjena dostupnom međunarodnoj javnosti.
Urednici publikacije su Staša Zajović i Fahrudin Kladničanin, dugogodišnji mirovni, antiratni ljudskopravaški aktivisti. Publikacija donosi ne samo tekst govora, već i njegov širi politički, etički i istorijski kontekst, ističući značaj glasa Munire Subašić kao jednog od najsnažnijih savremenih glasova borbe za istinu, pravdu i mir.
U uvodnom tekstu, Staša Zajović naglašava da je Munira Subašić „glas žene koja je svoju ličnu tragediju i bol pretvorila u borbu za mir i pravdu“. Podseća da su Munira i žene iz Srebrenice, uprkos gubitku sinova, muževa i braće, imale snage da se uhvate u koštac sa negiranjem zločina i institucionalnom tišinom, te da su pokrenule proces izgradnje Memorijalnog centra u Potočarima u trenutku kada se to činilo gotovo nemogućim.
„Njihova borba je najvažniji primjer otpora, dosljednosti i dostojanstva“, ističe Zajović, naglašavajući da žene iz Srebrenice, zajedno sa Munirom Subašić, nisu pristale na ulogu pasivnih žrtava. Naprotiv, poput argentinskih Majki sa Majskog trga, one su javno, jasno i glasno pokazale snagu angažovanog majčinstva, pretvarajući lični gubitak u političku i moralnu akciju.
Govor Munire Subašić, kako se navodi u publikaciji, predstavlja svedočanstvo o herojstvu koje ne počiva na oružju, već na istrajnosti, istini i nenasilju. To je govor koji obavezuje , da se o njemu govori, da se prenosi i čuva kao uzor hrabrosti i ljudskosti u vremenu u kojem su poricanje, relativizacija zločina i ravnodušnost sve prisutniji.
Munirin govor nije samo svedočenje o jednom zločinu, niti samo govor sećanja, već je u pitanju politički i moralni čin koji svetu poručuje da se mir ne gradi zaboravom, već istinom, i da pravda nije pitanje dobre volje, već obaveze. Govoreći iz pozicije majke koja je preživela genocid, Munira Subašić je jasno postavila granicu između čovečnosti i zločina, odbijajući i mržnju i osvetu, ali ne i odgovornost. Njena poruka svetu je da nijedna presuda nije puka formalnost, već štit za budućnost, i da nijedno društvo nema pravo na budućnost ako se ne suoči sa sopstvenom prošlošću.
Objavljivanjem ove publikacije, Žene u crnom još jednom potvrđuju svoju posvećenost antiratnoj borbi, kulturi sjećanja i solidarnosti sa žrtvama, ističući da je pamćenje politički čin, a da je istina temelj svakog trajnog mira.
Promocija publikacije biće održana 11. februara u Potočarima.
Fahrudin Kladničanin
